LOUIS BRAILLE – DIJETE KOJE JE PROMIJENILO SVIJET

U malom mjestu Coupvray, u Francuskoj, 04. siječnja 1809. godine rođen je Louis Braille koji će kasnije svojom inovativnošću i kreativnošću osmisliti pismo za slijepe – brajicu. Svjetski dan Brailleovog pisma obilježava se njemu u čast na dan njegovog rođenja zbog sveg doprinosa pismenosti, produktivnosti i neovisnosti slijepih osoba.

GENIJALAC OD MALIH NOGU

Louis Braille, rođen je kao najmlađi od četvero djece, a otac mu je imao uspješnu radionicu izrade kože i konjske zaprege. U dobi od tri godine igrajući se u očevoj radionici ozlijedio je jedno oko s oštrim predmetom. Zbog ograničenosti tadašnje medicine pojava infekcije nije se uspjela spriječiti i ubrzo se proširila i na drugo oko. Do pete godine potpuno je oslijepio na oba oka. Unatoč nedaćama, naučio se snalaziti u svom mjestu pomoću štapova koje je otac izrađivao za njega, a školu je pohađao tako što bi sjedio na satovima i slušao.

Njegovu visoku inteligenciju primijetili su i drugi pa je tako sa svojih deset godina, u veljači 1819.godine, dobio stipendiju za Kraljevski institut za slijepu mladež u Parizu (danas Nacionalni institut za slijepu mladež u Parizu) jednu od prvih škola za slijepu djecu u svijetu. Pristup učenju u školi također se bazirao većinom na slušanju, ali postojao je mali broj knjiga za slijepu djecu za koje je zaslužan utemeljitelj škole Valentin Haüy. Iako on sam nije bio slijep, svojom posvećenosti slijepima proizveo je malu knjižnicu knjiga za slijepu djecu. Knjige su proizvedene tako što se utiskivao tvrdi papir i tako oblikovala slova koju su djeca mogla čitati prelazeći prstima preko papira.

Postoje razne verzije priča kako je Valentin Haüy došao do ove ideje, ali najpopularnija je ta da je prolazeći kraj crkve stavio kovanicu u dlan slijepog dječaka koji je tamo prosio. Misleći da mu je Haüy slučajno dao previše, mladić se za njim zaderao točan iznos novčića. Haüy je tada uvidio kako i slijepi mogu čitati koristeći svoje osjetilo dodira. No, velika sporost i teškoća pri proizvodnji ovih knjiga bila su neka od problema, a rezultat toga bilo je samo 14 knjiga za slijepe. Brailleu je smetalo to što slovima nedostaje dubine, bila su preglomazna pa je tako i previše vremena prošlo za čitanje samo jednog slova i slijepi još uvijek nisu imali rješenje kako pisati.

Prikaz izravnog prepisivanja materijala na “Argonne Braille Machine”

SUDBONOSNI SUSRET

1821.godine Braille je čuo o komunikacijskom sistemu ‘noćnog pisanja’ stvorenog od strane Kapetana Charlesa Barbiera. Napoleonski ratovi u Europi obilježili su rane godine 19. stoljeća. Usred noći kapetan Napoleonske vojske, Charles Barbier, pokušava svojoj trupi prenijeti poruku. Zbog mogućeg smrtonosnog ishoda za primatelja, poruke su se morale čitati u tišini i po mogućnosti bez korištenja svjetla. Ponukan time, Barbier je odlučio oštricom izbušiti nekoliko rupa na listu papira stvarajući kodiranu poruku koja se može dešifrirati vršcima prstiju, čak i u mrklom mraku. Pogodnosti ovog tzv. noćnog pisanja vojska nikad nije priznala, ali 1821. godine Barbier donosi svoju ideju Kraljevskom institutu za slijepu mladež u Parizu u nadi da će možda naći korist za svoju inovativnu komunikacijsku metodu.

Ondje nadareni tinejdžer Louise Braille koristi originalnu verziju i pretvara je i prilagođava u svoju. Inicijalni kod pokazao se prekompleksan da bi se koristio kao takav svaki dan, ali inspiriralo je Braillea da osmisli svoj sistem. Tako je 1824. godine kada je Louise Braille imao samo 15 godina njegov sistem završen. Pojednostavio je Barbierov kod, napravio jednake stupce za svako slovo i smanjio 12 uzdignutih točkica na 6. Svoj sistem točkica i crtica objavio je 1829. godine, a u svom drugom izdanju 1837-te još više je pojednostavio sistem tako što je odbacio crtice zbog teškoće čitanja i ostavio samo točkice koje svaka slijepa osoba može lakše čitati dodirujući ispupčenja. Osim ovoga, zbog svoje velike ljubavi prema glazbi Brailleov sistem proširen je i na glazbeni zapis.

Želio je da Brailleova partitura bude dovoljno fleksibilna da zadovolji jedinstvenost svakog instrumenta. 1829. godine objavio je knjigu ‘Metode pisanja slova, nota i muzike s točkicama, za slijepe’. Njegov sistem šest točkica (dvije vodoravno i tri okomito) različitim poretkom formiraju 63 kombinacije, opisujući njima slova, brojke, muzičke i znanstvene simbole. Ostao je ujedno i profesor na Kraljevskom institutu za slijepu mladež u Parizu, a svoje znanje proširio je i na razne matematičke priručnike za slijepe i geografske karte.

Foto: © Celette [CC BY-SA 4.0 (https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0)]

ISPRED SVOGA VREMENA

Unatoč svim inovacijama, njegov sistem pisanja za slijepe nije učen na institutu tijekom njegovog života. Umro je od tuberkuloze u svojoj 43. godini života. Brailleovo pismo napokon je prihvaćeno na Kraljevskom institutu 1854. godine, samo dvije godine nakon njegove smrti. Kao mnogi genijalci, slavu je stekao tek nakon svoje smrti. Pismo je brzo zavladalo u Francuskoj i Švicarskoj, ali ne i u ostatku svijeta.

Tek 1916. godine brajica je prihvaćena u SAD-u, a univerzalni kod za engleski jezik formiran je 1932. godine. 100 godina nakon njegove smrti, javnost je zatražila da Brailleovi ostaci budu prebačeni u Panteon u Parizu gdje su pokopani francuski velikani. Međutim gradonačelnik Coupvraya protivio se tom postupku.

Kao simbolička gesta njegove ruke ostale su u rodnom mjestu, a ostatak je prebačen u Pariz.
Koliko je Brailleovo pismo pomoglo slijepima govori i citat američke književnice i aktivistice Helen Keller: “Mi slijepi, dugujemo Louisu Brailleu kao što čovječanstvo duguje Gutenbergu”.

Danas, Brailleovo pismo sveopće je prihvaćen sustav pisanja za slijepe i slabovidne osobe, koji je
prilagođen za više od 130 jezika. Vinko Bek, tiflopedagog i humanist, prvi je u Hrvatskoj organizirao zaštitu i osposobljavanje slijepih, te je izdao prvu našu početnicu s Brailleovim slovima.

Prati nas na Instagramu & Facebooku