PETRA KROLO I IVANA ZOVAK: ‘CILJ AUTOIMUNOG PROTOKOLA JE PRONAĆI OPTIMALNU PREHRANU ZA SEBE’

Suočavanje s dijagnozom autoimune bolesti, emocionalno je putovanje u potrazi za iscjeljenjem. Uzroci i pokretači autoimunih poremećaja još uvijek nisu poznati, a među okidačima se navode genetske predispozicije, virusne infekcije, toksini, stres i loša prehrana. Prije same dijagnoze mogu proći godine suočavanja sa simptomima koji smanjuju kvalitetu života, poput iscrpljenosti, nesanice, bolovi u zglobovima, problemi s težinom, ispadanje kose, problemi s kožom, hladnoćom, nedostatak koncentracije… Potraga za neodgovorenim pitanjima završava s pretragama, no borba nakon dijagnoze Hashimotovog sindroma tek tada počinje.

To najbolje znaju autorice knjige ‘Autoimuni nutrivor- priručnik i kuharica bez alergena’ Petra Krolo i Ivana Zovak koje su nakon dijagnoze Hashimota krenule istraživati bolest, pratiti najnovija svjetska istraživanja i mijenjati svoj život. Njihovo poznanstvo na Facebook grupi  PALEO+AIP  prehrana rezultiralo je izdanjem knjige koja je ujedinila sva saznanja temeljena na dugogodišnjem proučavanju znanstvenih  podataka, kao i uvrštavanje, vlastitih iskustava kojima su zaokružile put prema novom načinu života.

Knjiga je prepoznata i od strane poznate nutricionistkinje Anite Šupe čija je nakladnička kuća Tragom – Znanjem do zdravlja zaslužna za izdanje 512 stranica knjige ‘Autoimuni nutrivor- priručnik i kuharica bez alergena’. S Petrom i Ivanom razgovarali smo o idejnom razvoju knjige, suočavanju s dijagnozom Hashimotovog sindroma, promjeni prehrane i upoznavanju s Autoimunim protokolom (AIP), te planovima koji slijede nakon izdavanja knjige. 

Nedavno ste izdale priručnik i kuharicu ‘Autoimuni nutrivor’ koji je predstavljen na promocijama u Zagrebu i Splitu. Kako ste dobile ideju za knjigu?

Ivana: Ideju za knjigu dobila je Petra zahvaljujući članovima Facebook grupe Štitnjača-prirodni hormoni i alternativa. Tamo je saznala za AIP i odlučila isprobati protokol. Kroz redovite objave o napretku, ljudi su se zainteresirali. Mi smo se upoznala na Paleo +AIP prehrana  grupi gdje smo mogli diskutirati isključivo o hrani kao lijeku, a potom je nastala zajednička knjiga.

O autoimunim bolestima se u Hrvatskoj počelo govoriti tek prije nekoliko godina, no još uvijek nema dovoljno informacija, niti educiranih specijalista koji bi vas vodili kroz bolest. Iako obje bolujete od Hashimotovog sindroma, vaše priče se razlikuju. Kako vam je dijagnosticiran Hashimoto i koji su bili vaši simptomi?

Ivana: Imala sam nesanicu, ubrzano lupanje srca, gušenje u grlu i naglo ispadanje kose. Nakon toga sam na svoju inicijativu privatno kontrolirala hormone štitnjače. Moja majka je ranije dugo bolovala na štitnjaču, pa sam povezala nasljednu sklonost. Dijagnozu autoimune bolesti štitnjače dobila sam nakon par godina uzimanja sintetske terapije kada je napravljen nalaz antitijela za Hašimoto.

Petra: Sintetske hormone sam dobila par godina prije nego mi je itko rekao da imam Hašimoto. Prije terapije sam imala niz simptoma poput padanja u nesvijest, nesanice, promjena raspoloženja, slabog pamćenja, a na terapiji sam imala problem s anksioznošću i paničnim napadajima, artikulacijom rečenica, depresijom itd. S obzirom na to da su mi nalazi TSH, T3 i T4 bili školski primjer pacijenta s pogođenom terapijom, svi moji problemi pripisivani su ‘subjektivnom dojmu’. Tek kad sam počela sama kopati i istraživati, shvatila sam da to i nije baš tako kako me uvjeravaju. Slobodni hormoni kao i vitamini i minerali bili su na donjim granicama ili ispod crte i tad sam počela eksperimentirati, najprije s hranom, a potom i drugim elementima životnog stila.

Vlastita bolest i dijagnoza autoimune bolesti štitnjače potaknula vas je na promjene u prehrani i daljnja zdravstvena istraživanja na kojima se i temelji ‘Autoimuni nutrivor’. Koji je bio vaš odabir prehrane i kako ste uspjele staviti Hashimoto pod kontrolu?

Ivana: Upustila sam se u autoimuni protokol jer sam čitajući znanstvenicu Sarah Ballantyne shvatila da su spoznaje temeljene na istraživanjima, a pozitivna iskustva ljudi na američkim AIP blogovima i FB grupama dala su mi dodatnu potvrdu da protokol funkcionira.

Petra: Trenutak u kojem sam odlučila isprobati AIP bio je kada sam shvatila da unatoč 13 godine vegetarijanske prehrane, eksperimentiranju s veganstvom i sirovom prehranom, kao i izbacivanjem procesuirane hrane, šećera, mliječnog i glutena zadnju godinu vegetarijanstva imam zabrinjavajuće loše nalaze. Znala sam za AIP, teorija je držala vodu i odlučila sam isprobati na mjesec dana. Ideja je bila da od životinjskih proteina unosim samo ‘apstraktno meso’, pršut i špek. Danas je puno više toga dostupno i možda bi bilo moguće izvesti vegetarijansku verziju protokola, ali prije 5 godina nije bilo ni informacija niti opcija.

Kako sam bila očajna, ali istovremeno i znatiželjna da isprobam protokol koji je pomogao drugima, nisam htjela čekati, već sam krenula ‘od ponedjeljka’, što je igrom slučaja bilo na putovanju, točnije road tripu bez kreveta ili kuhinje. Bila sam toliko predana da godinu i pol nisam skretala s protokola niti malo. Nakon par mjeseci sam pokušala uvesti neke namirnice, ali sam se vrlo brzo vratila na eliminacijsku fazu. Uspjela sam izliječiti propusna crijeva i obogatiti mikrobiom pa danas toleriram sve grupe namirnica izuzev glutena i mliječnog.

Propusna crijeva su zajednički problem svim autoimunim bolestima i prvi, preporučeni korak u liječenju. Autoimuni protokol je zapravo eliminacijski pristup prehrani usmjeren na liječenje crijeva. Koliko traje i koje bi savjete dali ljudima koji tek kreću na AIP?

Ivana i Petra: Protokol traje minimalno mjesec dana do 2 godine koliko je potrebno da se zaliječe crijeva. Međutim, cilj protokola je pronaći optimalnu prehranu za sebe i dugoročno naučiti prepoznavati simptome koje nam šalje naše tijelo. Za AIP se potrebno dobro pripremiti, ponajprije mentalno te imati jasan cilj i plan B za niz situacija. Petru je zanimalo koliko vlastitih granica može pomaknuti, koliko uvjerenja otpustiti (npr. ideju da ne vrijedi živjeti život bez sira, kave il kroasana) i koliko dobro može biti. Ljudima bi savjetovale da nabave našu knjigu i uključe se u FB grupu Paleo+AIP prehrana. U Nutrivoru smo pokrile sve teme koje smatramo bitnima za uspjeh na protokolu, a na grupi postoji zajednica ljudi koja dijeli svoja iskustva i savjete.

Naizgled restriktivan autoimuni protokol i predrasude ljudi prema eliminacijskoj prehrani, demantirali ste praktičnim dijelom priručnika koji sadrži 220 recepata s detaljnim uputama za pripremu kvalitetnih i nutritivno bogatih obroka. Koje namirnice bi predstavili kao temelj AIP-a?

Ivana i Petra: Temelj AIP-a je 5 grupa namirnica- povrće, riba i morski plodovi, iznutrice, meso i voće. Naizgled restriktivno, zapravo je prepuno mogućnosti za eksperimentiranje i igru. Većina ljudi se drži ustaljenih menija i teško se odluči isprobati nešto novo. Kad zbrojite dozvoljene namirnice na protokolu shvatite da je popis dugačak, ali da vam je dosta toga nepoznato ili odbojno kao ideja. U tome je pravi izazov.

Objavljenoj knjizi, prethodila je Facebook grupa ‘Paleo+AIP prehrana’ koja danas broji gotovo 12 000 članova. Osim razmjena informacija, grupa služi kao podrška ljudima koji prolaze kroz promjenu prehrane nakon dijagnosticirane autoimune bolesti. Na prvi dan proljeća pokrenuli ste #aipreset, koji je pozitivno odjeknuo među članovima grupa. Objasnite nam što je točno #aipreset i kako napreduje?

Ivana i Petra: #aipreset je kada netko tko je već odradio protokol i vratio namirnice u prehranu, odluči ponovo proći eliminacijsku fazu i pratiti simptome i potencijalne reakcije kad počne reintrodukciju nakon mjesec dana. Reset se radi najčešće onda kada osoba doživi povratak simptoma koje je nekad uspješno držala pod kontrolom i ako pravovremeno reagira najčešće nema potrebe da na eliminacijskoj fazi ostaje dulje od mjesec dana. Ponavljanje protokola je na neki način lakše nego kad krećeš prvi put, ali na puno načina i  puno teže nego kad ne znaš što te čeka.

Ivana: Petra je pokrenula ovaj proljetni reset, međutim, susrela se s više izazova nego što trenutno može podnijeti pa se ne može pohvaliti s potpunom disciplinom. Proljeće je svakako odličan moment za resetiranje, a odlasci na tržnicu u subotu ujutro, limunada bez slamke na suncu, nutritivan obrok od svježih namirnica koji nas napuni energijom, odlazak u prirodu i vrijeme koje provedemo u aktivnostima na svježem zraku uistinu čine razliku.

Osim Hashimota, koje bolesti i smjernice u prehrani ste obradili u ovom priručniku?

Ivana i Petra: Nismo obrađivale niti jednu bolest za sebe. Hašimoto se spominje samo zato što obje imamo navedenu dijagnozu. Autoimune bolesti imaju dodirne točke u propusnim crijevima pa smo naglasak stavile na liječenje crijeva, čime liječimo svoju najslabiju kariku, neovisno o tome radi li se o štitnjači ili koži. Takav pristup funkcionira čemu svjedoče mnogobrojna iskustva ljudi koji su isprobali AIP, a imaju različite dijagnoze.

Autoimune bolesti se nazivaju tihim i nevidljivima, zbog čega često izostaje podrška ljudi u privatnom i poslovnom okruženju. Kakva su vaša iskustva i što vam je bilo najteže od same dijagnoze Hashimotovog sindroma do danas?

Ivana: Najteže mi pada spoznaja da kao pacijenti imamo ograničene mogućnosti liječenja prema nekim fiksiranim protokolima i pristupima zdravstva. Konkretno mislim na to što u Hrvatskoj ne postoji kvalitetno educirani liječnik funkcionalne medicine kao što na primjer postoji u inozemstvu. To je liječnik kakvog trebamo. Kao pacijenti ponekad smo prepušteni sami sebi i istraživanju informacija na internetu kako bi približno mogli pratiti funkcionalnu medicinu i njene smjernice.

Petra: Najteže je bilo napisati knjigu. Cijeli proces je bio toliko intenzivan, ali istovremeno i nevidljiv, bas kao i AI. U početku je najteže bilo naći podršku, ali srećom vremena se mijenjaju.

Na zagrebačkoj promociji spomenuli ste kako je stvaranje knjige trajalo tri godine, a za njezin završetak zaslužan je tim žena koji danas stoji iza svake riječi, fotografije i recepta. Tko je sve bio uključen u žensku priču koja je stvorila ‘Autoimuni nutrivor’?

Ivana i Petra: Počelo je u grupi Štitnjača koju je otvorila Sandra, zarolalo se kad je Morana došla s idejom da Petra piše knjigu o AIP-u, nastavilo se s Ivanom, potom je Anita dala zeleno svjetlo. Dugo smo radile samo nas dvije, a potom su se uključile lektorice Valentina i Anja koje su dale svoj obol tekstu i na kraju Dina, Franka i Tessa iz NJI3 kolektiva koje su odradile ogroman grafički dio posla.

Planovi nakon priručnika i kuharice ‘Autoimuni nutrivor’ su otvaranje web stranice koja bi sadržavala sva zdravstvena saznanja temeljena na najnovijim svjetskim istraživanjima. Kad možemo očekivati njezinu realizaciju?

Ivana i Petra: Nadamo se prije ljeta, ali vjerojatnije tek nakon. Trudimo se slušati vlastito tijelo i ne dovoditi do rubova. Jako smo nestrpljive, ali život je trenutno prilično izazovan.

 

Priručnik i kuharicu ‘Autoimuni nutrivor’ možete naručiti:

Direktno od autorica Ivane Zovak i Petre Krolo ispunjavanjem narudžbe preko linka

Izdavačka kuća Tragom d.o.o.

Tvornica Zdrave Prehrane 

Naklada Verbum

Hoću knjigu

Školska knjiga

– Narudžbe za Srbiju, BIH i Sloveniju, kao i ostale dostupne knjižare u Hrvatskoj potražite na Facebook stranici Autoimuni Nutrivor/ Autoimmune Nutrivore

 

 

Foto: © Maja Janković & Jan Štih