Veliku količinu digitalnog materijala koji se akumulira u pametnim telefonima, tabletima i računalima teško je kontrolirati. Kad smo prisiljeni ukloniti podatke, takva odluka može dovesti do tjeskobe, jer se obično misli da ćemo nešto od toga možda trebati. WhatsApp, E-pošta, Facebook, Instagram i Twitter glavni su izvori digitalne generacije otpada. Ljudi koji su ovisni o količini podataka žele više prostora u cloudu ili kupuju više uređaja za pohranu (memorijske kartice ili tvrde diskove) prije brisanja datoteka koje ne upotrebljavaju: fotografije, videozapise, slike, dokumente, e-poruke, oglase, ponude itd. Taj se fenomen definira kao sindrom digitalnog Diogena.

ŠTO JE SINDROM DIGITALNOG DIOGENA?

Diogenov sindrom je obično poremećaj kod starijih senilnih ljudi koji žive zapušteno i odvojeno od društva, opsesivno skupljajući sve na što naiđu. Od gomile predmeta koje skupe katkad ne mogu niti ući u stan. Virtualni svijet je stvorio digitalnu verzija modernog Diogena i mogao bi se opisati kao potreba za prikupljanjem prekomjerne količine svih vrsta multimedijalnog oblika komunikacije. Digitalni Diogen može utjecati na ljude bilo koje dobi, bilo kojeg spola, a pogođeni mogu pripadati svim vrstama socioekonomske klase. Ova ogromna količina podataka često stvara značajno pogoršanje sposobnosti koncentracije, odmora i opuštanja.

VIRTUALNI SAKUPLJAČ SMEĆA ili DIGITALNI DIOGEN?

Postoji razlika između sakupljača digitalnog smeća i sindroma digitalnog Diogena. U prvu skupinu, ”sakupljača smeća” pripadaju osobe koje vole čuvati informacije bilo kojeg oblika. Bilo da se radi o dvije identične fotografije, mutnim ili pogrešno snimljenim fotografijama, WhatsApp razgovorima od prije dvije godine, skupljanju poruke e-pošte koje nemaju značenja, pohranjivanje promocija, obavijesti i ponuda putem e-pošte. Takve osobe obično imaju desetke usb stikova, administriraju WhatsApp grupe s više od 200 dijeljenih datoteka i pohranjuju tvrde diskove sa stotinama filmova koje nikada ne gledaju.

Kod sindroma digitalnog Diogena priča je malo drugačija. Osim što sakupljaju stotine informacija na raznim medijima, ljudi koji pate od navedenog sindroma osjećaju niz osjećaja koje ih vežu za te medije, od straha, tjeskobe, nervoze. Osjećaju nepremostivi strah za gubitkom datoteke, fotografije ili tekstualne poruke koje se nakupljaju. Razvijaju emocionalnu privrženost s viškom digitalnog sadržaja, kao da je to živo biće: oni se boje izbrisati podatke, jer to smatraju svojim najvećim blagom. Ne mogu donositi odluke o tome što funkcionira i što ne, imaju poteškoća u pražnjenju e-pošte ili koša za smeće. Imaju poteškoća u upravljanju svojim vremenom, tečnom organiziranju, usredotočenju ili izvršavanju rada. Često može doći do nasilnog ponašanja i/ili tjeskobe ako odmah ne mogu pristupiti svom digitalnom sadržaju.

SIMPTOMI SINDROMA DIGITALNOG DIOGENA

Ako imate dva ili više simptoma, moguće je da patite od sindroma digitalnog Diogena. Vrijeme je da nešto promijenite, a u tome vam može pomoći razgovor sa stručnjakom i nekoliko početnih koraka kako bi doveli svoj digitalni svijet u normalu. Prije svega, važno je da potaknete naviku korištenja ikonu koša za smeće jednom tjedno. Također će biti korisni ograničiti ono što ste spremni spasiti i razdijeliti datoteke po kategorijama, ne više od četiri: rad, slobodno vrijeme, obitelj i studij. Jedan trik koji vam može pomoći da izgubite strah od brisanja digitalnog otpada jest da postavite ikonu koša za smeće na mjesto koje je vidljivo na radnoj površini. U slučaju mobitela, svakodnevno  razmišljajte o tome što ste akumulirali i upotrebljavajte samo jedan uređaj da biste sve organizirali. Iako se radi o vrlo ozbiljnom poremećaju koji svakodnevno pogađa veliki broj ljudi u digitalnom svijetu, pravovremenim reagiranjem i priznanjem, stvari mogu krenuti na bolje.  Uz adekvatnu pomoć i liječenje, osobe koje pate od sindroma digitalnog Diogena vrlo brzo mogu pronaći izlaz iz pakla strahova koji im sprječavaju normalan život.